Poznato je da je porast impresionizma dijelom posljedica novog razvoja u kemiji boja koji je stvorio svjetlije, stabilnije boje koje su prije bile nedostupne za ulje na platnu.
Pogled na Arles s šarenicama Vincenta van Gogha, ulje na platnu. |
Jedan od umjetnika koji je prihvatio i eksperimentirao s novom tehnologijom boja bio je Vincent van Gogh. Sjaj nekih od najpoznatijih van Goghovih uljanih umjetničkih slika rezultat je njegove uporabe ovih novo dostupnih živopisnih industrijskih pigmenata. Ti se pigmenti počinju pojavljivati u njegovom djelu nakon njegova prelaska iz Holandije u Francusku. Nažalost, tadašnji kemičari nisu imali alate za provođenje ubrzanih testova starenja kako bi odredili svjetlosnu snagu tijekom svog novog stvaranja.
Jedna od boja, Chrome Yellow, nije samo toksična, već se sada zna i da potamni pod izlaganjem ultraljubičastim zracima na suncu. Pošto su manje toksične alternative Chrome Yellow konačno razvijene sredinom 1900-ih, umjetnici su skloni prelasku na njih. Ali u kritičnom vremenskom periodu, sjajna boja koju je pružio Chrome Yellow bila je važno sredstvo u van Goghovoj i drugim umjetničkim paletama. Možda je najpoznatiji korišten na nekim van Goghovim slikama Suncokreta. Istraživači su otkrili da neke, ali ne sve, slike koje sadrže kromanu žutu boju, trpe ozbiljno smeđe obožavanje koje izlaganje suncu može izazvati.
Da bi razumjeli kako slike stare i kako ih je najbolje sačuvati za budućnost, istraživači su proveli dubinsku studiju smeđe boje koja se vidjela u nekim Van Goghovim djelima naslikanima Chrome Yellow. Znanstvenici iz četiri zemlje proveli su studiju. Započeli su sakupljanjem uzoraka iz tri povijesne kromirane cijevi žute boje i umjetnim starenjem boje 500 sati pomoću ultraljubičaste svjetiljke. Uzeli su i uzorke s dvije van Goghove slike, Pogled na Arles s Irises i Bank of Seine. Boja iz epruveta potamnila je u čokoladno smeđu nakon izlaganja UV svjetlu.
Pomoću rendgenske zrake koja je sto puta tanja od ljudske dlake, znanstvenici su mogli analizirati zatamnjenu kromanu žutu boju na samoj površini dviju slika, odmah ispod laka. Njihove analize otkrile su da krom u pigmentu dobija elektrone iz UV svjetla, učinkovito smanjujući krom (VI) do kroma (III), pretvarajući svijetlo žutu u smeđu.
Izuzetno je zanimljivo otkriće mikroskopske rendgenske zrake da je tamnjenje najistaknutije tamo gdje su kemijski spojevi koji sadrže barij i sumpor. To bi moglo dokazati zašto neke Van Goghove slike djeluju posebno podložno potamnjenju, jer se nagađa da je on ponekad žutom bojom miješao bijelu (koja sadrži barij i sumpor). Sljedeća će faza istraživanja biti najvažnija u pokušaju razumijevanja postoji li nada da će se pigmenti vratiti na prvobitno stanje na slikama na kojima se već odvija zamračenje.
U još jednom spoju znanosti i umjetnosti, možemo gledati unatrag da bismo shvatili više o životima i djelima velikih majstora. "Nisam svjestan sličnog velikog napora koji je ikada uložen za kemiju ulja na platnu." - Joris Dik, profesor na Tehničkom sveučilištu Delft. (Više informacija je dostupno u časopisu Journal of Analytical Chemistry.)